Zoran Oštrić

09.02.2010., utorak

Još o manipulacijama medija oko "slučaja male Jagode"

Pridružite se facebook grupi Protiv moralne panike - slučaj male Jagode

Ovo što slijedi je prerađen i skraćen jedan dulji komentar u diskusiji na pollitika.com.

Sintagma "oslobođen zbog nedostatka dokaza" je jedna od manipulacija emocijama javnosti koje se ovdje javljaju, jer doziva u svijest sliku prekaljenih mafijaša tipa Al Capaone, kojima se ne može dokazati nijedan zločin jer pobiju sve svjedoke. Na sreću, zaista, živimo u društvu gdje su potrebni dokazi da se nekoga osudi.

Jedan od elemenata moralne panike ovdje je generalno odrnjavanje sudaca u cjelini, te direktne prijetnje na sajtu Jutarnjeg, na forum.hr i drugdje, o tome kakve su zvijeri ti suci, kako ih treba prebiti bezbol paicama i još gore. Evo na pollitika.com, gdje inače slični ispada ima mnogo manje nego drugdje na webu:

neka mi da slijedeće podatke:
a) ime i prezime suca (sutkinje) koja je uspjela napisati ovakvu skandaloznu presudu. cilj je prebijanje suca, a u slučaju da je sutkinja, prebijanje muškog dijela njene obitelji. ne dižem ruku na žene, nisam neandertalac
b) adresu Jagodinog oca. cilj: navući njegovu glavu više puta na vlastito koljeno, a kad padne izvršiti nogama masažu njegovih rebara.

Kako čovjek dođe u takvo mentalno stanje, da ovako piše o prebijanju suca ili "muškog dijela njene obitelji"? Da li onaj, koji je to napisao, i mnogi drugi okolo, ostaju pri tome? Bilo je petočlano sudsko vijeće, četiri žene uključujući i predsjednicu. Udana je, ime je objavljeno, vjerojatno ne bi bio problem naći adresu. Da li čovjek, koji je ovo napisao, ostaje pritom da želi prebiti njenog supruga, eventualno sina ako ga ima? OK; vjerojatno ipak ne, većina takvih prijetnji se ne izvrši, ali ako se napad slučajno stvarno dogodi (na jutarnji.com bile su iste prijetnje, ime sutkinje više puta coppy/paste VELIKIM SLOVIMA),koliko će ljud reći "bravo, svača čast!"

Mogu međutim te emocije i te zamisli shvatiti jer sam i sam osoba jakih emocija, i dođe mi često tako da mlatim, pucam, bacam bombe... Naravno, uvijek te impulse prigušujem. A najgore je, kad su te emocije rezultat podmukle vanjske manipulacije. Od "homo sapiensa", razumnog čovjeka, začas možemo postati dijelić mahnite rulje.

Jedan komentator piše:

ono što je diglo ljude na noge je NEBRIGA društva, koja je doduše prisutna stalno i svuda, i NEDOSTATAK legalnih mehanizama

Ono što je diglo ljude na noge je LAŽ, potpuna izmišljotina i brutalna manipulacija, koju je poduzeo Jutarnji list. Naravno da legalni mehanizmi postoje, pa korišteni su i ovdje: djevojčica je već gotovo četiri godine odvojena od roditelja! Razlog je bila ta optužba; oslobađajućom presudom, očito, taj razlog je nestao i naravno roditelji traže, da im se dijete vrati.

Međutim, o tome se odlučuje u posebnom, odijeljenom sudskom postupku, pred sasvim drugim sudom. Jutarnji je između ostaloga manipulirao javnošću prikazavši kako je sve gotovo, kako je sud već odlučio da se "silovana" djevojčica vrati "ocu zlostavljaču" (to je u naslovu, ljude užasne i odmah reagiraju), kao da oslobađajuća presuda ne znači ništa, te kao da o vraćanju djeteta u obitelj tek ne treba odlučiti. Obiteljski sud se naravno više ne može na ovu otpužbu oslanjati i odbiti vratiti dijete roditeljima. Možda može, naravno, uzeti u obzir neke druge okolnosti. Majka je djevojčicu tukla ne znamo kolikih je to bilo razmjera, da li bi moglo biti razlog da se djevojčica trajno oduzme i majci i ocu. Inače, ništa drugo ne znamo o njima. Nije na nama da sudimo, pogotovo ne, na osnovu evidentno zlonamjerno izopačenih senzacionalističkih žutih novinskih napisa!

Gledajte: šestogodišnja djevojčica se u bolnici skidala gola i ulazila u krevet dječaku istih godina i nudila da će mu pokazati kako se "radi prljavo". Samo po sebi ništa neobično - skoro svatko je kao dijete slične stvari radio. Odvedu je psihologu i ona tamo, među ostalim, kaže da je otac s njom radio takve stvari., U obrazloženju presude dostupnom na internetu piše: "oštećenica, ispitana kao svjedok, također opisala radnje seksualne zlostave koje su činili obojica optuženika". U prvi mah sam pomislio da se ovo odnosilo na oca i majku, jer se u tekstu presude navode uvijek samo inicijali, a oblik "obojica" umjesto "oboje" da je greška. Ali izgleda, prema nekim naknadnim informacijama, da se radilo o djedu, koji je u prvom postupku pred Županijskim sudom isto bio optužen. Sad se više ne spominje, ne znam zašto, možda je umro.

Ako je ona to rekla, moramo li odmah to prihvatiti i reći da dalji dokazni postupak nije potreban, jer da dijete to ne bi moglo izmisliti? Govori direktno o penetraciji ("osjeća pimpeka u pičici" - iz obrazloženja presude), ali ginekologinja, koja ju je pregledala, ne nalazi nikakvih tragova nasilja. Ne znamo točno sve što je rekla u ispitivanju kod psihologa i kasnije sudske vještakinje, profesorice fakulteta. Obrazloženje presude spominje stotine stranica spisa, koji javnosti nisu dostupni. Sud je još pregledao i video zapis razgovora s djevojčicom.

Oboje stručnjaka, psiholog ili psihijatar koji je s njom prvi razgovarao i sudska vještakinja za psihijatriju, profesorica fakulteta, je na osnovu ispitivanja djevojčice (Jutarnji to prikazuje kao da se radi o "izjavi na sudu") zaključilo da je nekonzistentna, da i pričajući o drugim stvarima u svojoj porodici očito miješa stvarnost i maštu. Jutarnji, u očito cialjnoj namjeri izazivanja i manipuliranja snžnim emocijama, uhvatio se za riječ "nekonzistentost" i u mnogim se reakcijama na webu ljudi užasavaja da kako se uopće konzistentnost može od djeteta tražiti. Ne radi se naravno o onom smislu konzistentnosti koji tražimo od odraslog, niti je to ocjena sudaca, nego psihologa. Djevojčica je govorila proturječne stvari, a iz drugih izjava o njenoj obitelji vidljivo je, rekli su oboje, da miješa stvarnost i maštu.

Nema nikakvih svjedoka, koji bi ukazivali da se nasilje događalo: baka je rekla da je djevojčica spavala na bračnom krevetu između oca i majke i sama s ocem, ali ne spominje nikakvo nasilje. Spomenuta sudska vještakinja smatra da je djevojčica imala osobna seksualna iskustva, ali ne može reći s kim i kakva; nije to moralo biti s nekim odraslim. Negdje u spisima možda o tome ima više, možda ju je čak netko drugi zlostavljao, ali sud se time u ovom procesu nije bavio.

Županijski sud je presudio da su optuženi roditelji nevini, Vrhovni sud nakon skoro tri godine isto. U Vijeću Vrhovnog suda koje je odlučivalo bilo je petoro sudaca, od toga četiri žene.

Na čemu se dakle sad zasniva "moralna panika" da dijete ipak ne treba vratiti njenim roditeljima? Djevojčica je nešto navodno (kažem "navodno" jer tko zna nije li i to Jutarnji zapravo izmislio ili debelo preuveličao) napisala tri mjeseca nakon druge oslobađajuće presude, skoro četiri godine nakon događaja, skoro pola njenog života. Da li je neki ekspert to pogledao i zaključio da je sada to sasvim uvjerljivo? Kako su već upozorili 45lines i drugi ovdje, upravo stručnjaci, koje sad Jutarnji citira, upozoravaju da iskazi dani nakon više godina mogu biti bazirani na "lažnom sjećanju"; vrijedi to čak i za odrasle.

Jedino, na što se mogu oslanjati sve ove žestore reakcije, jest zdravorazumsko rezoniranje kako nije moguće, da djevojčica od šest (ili sada devet) godina takve stvari izmisli. Međutim - moguće je; teško da će neki stručnjak psiholog ili psihijatar reći kako takvo izmišljanje nije moguće. Ne radi se po svoj prilici o svjesnoj laži, nego o nerazlikovanju stvarnosti i fantazije. Djeca čuju svašta o seksu, nešto i vide, zainteresirana su za svoje spolne organe, diraju se, fantaziraju o seksu, nisu "mali bespolni anđeli". Ne moramo ulaziti u detalje Freudove i drugih teorija, koje tu ranu seksualnost tumače ovako ili onako: to je naprosto činjenica.

To što je djevojčica čas optuživala oca, a čas negirala, sada ljudi tumače, u stanju visoke emotivne uzbuđenosti proizvedene medijskom manipulacijom, kao da je evidentno da su optužbe istinite, a da je kasnije negirala zbog straha od oca. Kad se prvobitna užasnutost smiri, prosječni ljudi će ipak prihvatiti da to ne mora biti jedino objašnjenje.

Jutarnji manipulira osnovnim emocijama i strahovima ljudi, vezanim uz djecu i uz seks. Istovremeno, manipulira općim osjećajem frustracije, općim osjećajem da "institucije ne rade svoj posao". Pa se onda lako okrenu kolektivne negativne emocije prema kolektivistički označenim krivicima - ne više samo institucijama, nego grupama konkretnih ljudi. U ovom slučaju, na meti su
A) sudstvo i pravosuđe u cjelini, sa svim sucima,
B) psiholozi i psihijatri,
C) socijalne službe.
Novinari, inače također omiljena kolektiva meta, ovog su puta pošteđeni. Iako u svim ovim područjima svakako ima ozbiljnih problema, globalni bijes kako ništa ne valja je sirova emocija, kojom se lako manipulira i iz koje se ništa konstruktivno nikad ne može izroditi.

Ono što je Jutarnji učinio je odvratno (Večernji se pridružio, HTV se pridružio...). To je sliovanje - silovanje djevojčice, kojoj na sreću ne znamo pravo ime, njenih roditelja, i svih naivnih čitatelja, koji su nasjeli. To ne bi smjelo tako lako proći. Slićnih gnjusoba ima u medijima stalno, jedan je nedavni slučaj naveden ovdje (izopačene činjenice tu je bio objavio "Večernji"), ali stvarno su prevršili svaku mjeru.

Nade na sreću ima - iskreno, očekivao sam da će ovaj dnevnik dobiti hrpu minusa, ali ipak ima ljudi hladne glave.

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.02.2010., ponedjeljak

Moralna panika: Kako ste postali dio mahnite rulje, željne krvi

Ovo sam počeo pisati kao komentar uz dnevnik na pollitika.com: A gdje je pravda za Jagodu?, ali kako je opsegom dugo, a tema vrlo važna, odlučio sam objaviti kao poseban dnevnik.

Čitajući danas niz tekstova u jutarnjem, plasirane kao vijest dana (vidi: Pomozite i vi maloj Jagodi...), poplavu bjesomučni komentara na raznim sajtovima te s druge strane presudu Vrhovnog suda o kojoj je riječ, koju je na pollitika.com prenijela griotta, zaključujem da je moja prvotna sumnjičavost bila opravdana: riječ je o masovnoj histeriji, zasnovanoj na moralnoj panici ("Moral panics": ima niz literature na tu temu - dajem link na jedan prikaz na hrvatskom).

Proučit ću malo više i pisati o ovom užasavajućem slučaju pretvaranja normalnih ljudi u krvoločnu rulju željnu linča. Izgleda nevjerojatno da isti ljudi, koji će inače žestoko pljuvati po novinama, novinarima i medijima u cjelini, ovako bez minimuma kritičnog odmaka prihvate pisanje jednih dnevnih novina, poznatih po senzacionalizmu. Jutarnji je evidentno zlonamjerno pogrešno citirao dijelove presude, da bi stvorio željeni emotivni učinak i reklamu za sebe, povećanje tiraže i povećanje prihoda od reklama. I uspjelo je fantastično.

Presuda, koju naravno nitko ne čita, objavljena je na mrežnom sjedištu Vrhovnoga suda; međutim ako niste navikli morat ćete se mučiti neko vrijeme s pretraživačem, jer vam ne otvara jedostavno novu stranicu):

VSRH Kžm 8/2007-6 /
KAZNENI ODJEL
Vrsta predmeta : Kazneni - drugostupanjski maloljetnički predmeti , Vrsta odluke : Presuda ,
Datum odluke : 10.09.2009
Pregled | Tekst odluke | Tekst odluke (PDF)

Županijski sud donio je oslobađajuću presudu 21. prosinca 2006.. Vijeće za mladež Vrhovnoga suda (petočlano, četiri žene) odbilo je žalbu državnog odvjetnika gotovo tri godine kasnije.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi, te je činjenično stanje ispravno utvrđeno, uz ispravni zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da su optuženici počinili terećena kaznena djela.

Oštećenica (djevojčica koju je Jutarnji nazvao "Jagoda", iako se u presudi navode inicijali V.L) je dala iskaze "o radnjama seksualne zlostave", te je sud trebao utvrditi
radi li se o događajima koji su se doista zbili i jesu li počinjeni upravo po optuženicima.

Tu je jedna tipična reakcija prosječnog čitatelja: "Pa nije moguće da dijete izmišlja!" Moguće je, takve se stvari događaju, psiholozi to znaju; fantazija o spolnom odnosu s roditeljima nije nimalo rijetka. Pritom naravno obično nije slučaj da dijete naprosto "laže", tj. da govori nešto što zna da je neistina. Granica stvarnosti i mašte djeci nisu tako jasne, kako bi nama odraslima trebale biti. Zato se obavlja ispitivanje, koje naravno mora voditi psiholog specijaliziran za rad s djecom.

U presudi se navodi da je oštećenicu ispitivao psiholog S.P., te navodi da ona prvo tvrdi da se nešto dogodilo, a kasnije to poriče.

stručna osoba, psiholog, zaključuje da je oštećenica bila nekonzistentna, nepostojana, a među ostalim i da je prisutno ispreplitanje realiteta i fantazije.

Ispitana je sudska vještakinja za psihijatriju, prof. dr. D.K.H., koja kaže

da su tijekom obrade dobili jasnu sliku da je majka tukla oštećenicu, no o seksualnim manipulacijama nije dobivena slika, jer verbalno nije ništa iskazivala, a da li se nešto takvo dogodilo može se samo ostati kao mogućnost (list 347-348 spisa). Osim toga i u pisanom nalazu i mišljenju navodi se da je u nekim izjavama oštećenica kontradiktorna zbog čega ne ostavlja dojam vjerodostojnosti (list 197 spisa), tijekom psihijatrijske obrade, kada je oštećenica pokazivala spolni odnos na lutkama, na upit vještaka je li se to njoj događalo, ili je niječno odrekla glavom ili je šutjela, dok konfrontirana sa pitanjem o istini i laži tvrdi da istinu govori kada kaže da joj to nitko nije radio (list 199 spisa), a među ostalim se u zaključku vještačenja navodi da je kod iznošenja događaja u obitelji prisutna disocijacija i povremeno mašta (list 200 spisa).

Prvostupanjski sud je također pregledao video snimku ispitivanja oštećenice, u kojoj ona prvo tereti optuženike za radnje seksualne zlostave, a zatim poriče: „ovo sa tatom nije istina, to nije istina“.

Naravno, ginekologinja je pregledala djevojčicu.

iskaz svjedoka dr. N. Š. D., ginekologa kojoj je oštećenica prilikom prvog pregleda rekla da joj nitko ne dira spolovilo, da bi na ponovljenom pregledu teretila oca, opt. R. L. za bludne radnje. Osim toga, ginekološki je nalaz bio uredan, primjeren dobi oštećenice tada staroj 6 godina, odnosno nije pronađeno znakova koji bi ukazivali na oblik seksualne zlostave koju oštećenica opisuje u postupku dijagnostičke obrade u Poliklinici za zaštitu djece grada Z. kada primjerice navodi da „osjeća pimpeka u pičici“

Navedena vještak, prof. dr. D. K. H., navodi

da je oštećenica morala imati osobna seksualna iskustva,
ali
se ni vještak nije mogao izjasniti o obliku zlostave i njenom počinitelju

Dakle, dokaza nema, i sud je oslobodio optužbe oca i majku. U međuvremenu, djevojčica je već tri i pol godine kod udomitelja, i naravno sad roditelji traže da im se dijete vrati. Jutarnji pak objavljuje priču pod naslovom Silovana djevojčica (9) mora natrag ocu zlostavljaču, stavljajući u naslov tvrdnju koju su dva suda porekla, te zatim, vidjeći zadovoljoavajuću reakciju čitatelja, dolijeva ulje na vatru šireći histeriju nizom novih tekstova.

U tom prvom tekstu novinarka Kristina Turčin citira nešto što je djevojčica napisala uoči nove godine, dakle četiri godine nakon navodnih događaja, i tvrdi da je ona "sad odlučila progovoriti". Međutim, iz gore navedenih citata je očito da je ona govorila cijelo vrijeme, i da su njeni navodi bili i jedini povod, da se postupak pokrene. Novinarka i urednici lagali su, prekršivši elementarnu etiku novinarske profesije. Svi, koji su reagirali bez razmišljanja, pozivajući na premlaćivanje, kastriranje, smrtnu kaznu itd, nadam se da će s vremenom ohladiti i shvatiti da su bili žrtva podle manipulacije njihovim diubokim strahovima, da su postali dio klasičnog "lova na vještice", dio bjesomučne rulje koja urla i traži krv - na sreću, zasad, bez neposrednih posljedica.

- 17:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.02.2010., subota

Ateološki traktat

U Francuskoj čitaonici u Zagrebu predstavljen je prekjučer prevod knjige "Ateološki traktat" francuskog filozofa Michela Onfraya, u izdanju malog izdavača "Poduzetništvo Jakić" s Cresa. Pred dvadesetak slušatelja, o knjizi su govorili Lino Veljak, Slobodan Šnajder i prevoditelj i izdavač knjige Vladimir Jakić. Na gore navedenom linku možete pročitati izdavačev prikaz knjige i tekst Slobodana Šnajdera objavljen u Novom listu, a ovdje prenosim neke bilješke, kako sam ih hvatao za vrijeme izlaganja.

Lino Veljak, profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dao je kratki uvod u osnovni sadržaj i osnovne autorove pojmove. Knjiga je pisana u filzofskoj tradiciji prosvjetiteljstva i Nietzscheovog mišljenja. (Šnajder dodaje da je više pisana u njemačkoj nego francuskoj tradiciji, pod utjecajem Feuerbacha, Schopenhauera, Marxa i Nietzschea.) Knjiga govori o "ateologiji", odnosno onome, što Onfray naziva "fizika metafizike", ovosvjetskim osnovama metafizike. Analizira misao monoteizma u sve tri postojeće varijante (podrobnije naravno kršćanstvo) te daje njegovu radikalnu kritiku .

Kontradikcije u svetim knjigama monoteizma, kaže Onfray, često se razriješavaju rasističkom i genocidnom interpretacijom. U Starom Zavjetu, npr., zapovijed "Ne ubij" praćena je brojnim slučajevima kad Bog naređuje ubijanje, pa i istrebjene cijelih naroda. Zapovijed "ne ubij" interpretira se na način "ne ubij Židova". Također, sam Adolf Hitler u svojoj mržnji prema Židovima instrumentalizira Isusovo istjerivanje trgovaca iz Hrama. Šnajder također navodi pojam svetoga rata, "herem" iz Staroga Zavjeta, koji je povezan s istrebljenjem neprijatelja, te povlači paralelu sa Srebrenicom.

Vjera u jednoga Boga vezana je uz nagon smrti; vodi do neprijateljstva prema tijelu, nagonu, žudnji, spolnosti, slobodi. Rezultat monoteizma je nihilizam, kao jedan od osnovnih pojmova za razumijevanje modernoga doba. Nasuprot tendenciji teokracije, potrebna nam je "poslijekršćanska svjetovnost". Ateizam jedini nudi izlaz iz nihillizma.

Veljak, kao filozof "kontinentalne" tradicije (suprutne danas dominantnoj ahistorijskoj analitičkoj (pseudo)filozofiji), iznosi primjedbu na Onfrayevu konstataciju da nasuprot tijelu monoteizam uznosi duh. Pogrešno je područje duha prepustiti samo religiji - dapače, to je "intelektualni zločin", obezoružavanje onih koji se suprotstavljaju nihilizmu. To je zasnovano na nerazlikovanju pojmova "razum" i "um".

Ateološki traktat 2

Slobodan Šnajder naveo je Marxovu slavnu rečenicu "Religija je opijum za narod". Tome međutim neposredno prethodi rečenica da je religija "odjek stvarne patnje". Taj moment, kaže Šnajder, kod Onfraya mi nedostaje. Taj je pak motiv prisutan kod nekih religioznih ljudi, primjerice u teologiji oslobođenja. Onfray, činjenica je, u polemičkom žaru pojednostavljuje.

Za sebe samog kaže da se njegov ateizam budu u prisustvu jedne duhovne patalogije, kao i Onfrayev. Uvažava međutim osobe koje govore o svojem osobnom, neprenosivom vjerskom iskustvu. Ali uz svjesni ateizam, postoji i ravnodušnost, koji je izražavala Šnajderova baka, rekavši da, nakon svih užasa koje je vidjela u doba Drugoga svjetskoga rata, zadržava vjeru u postojanje Boga, ali ujednog ogovori da je svejedno postoji li Bog ili ne, kad takve stvari dozvoljava. Ne tematizira se ta mogućnost: da netko ima neposredno isksutvo Boga, a ipak ga niječe.

Nas su ta pitanja snažno okupirala krajem 1960-ih godina, kaže Šnajder o dobu kad je bio student, mnogo više nego što to ljude zanima danas, vođene su žive i otvorene rasprave. Socijalistički "Bog" bio je uzdrman, pojavila se teologija oslobođenja, npr. katolički intelektualac Michael Serto se u zbivanjima 1968. opredijelio posve lijevo. Takvi slučajevi pokazuju da Onfray, iako je njegova analiza značajna, previše pojednostavljuje.

- 19:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.02.2010., petak

Varšavska: pomognite aktivistima koji stalno dežuraju!

Prenosim poziv s mrežnog sjedišta Prava na grad:

Započelo stalno čuvanje Varšavske

Aktivisti Prava na grad i Zelene akcije noćas su započeli stalno čuvanje Varšavske. Postavljena su dva kontejnera koji će služiti kao info-točka gdje se građani mogu prijaviti u Živi zid za Varšavsku. Od danas aktivisti neprekidno dežuraju u Varšavskoj i pozivamo građane da nam se pridruže.

Kontejneri također služe kao barikada, koja treba spriječiti HOTO kriminalce da posjeku stabla i počnu kopati ulaznu rampu.

Zelena lista također poziva sve građane da se odazovu i pomognu. Aktivisti će se smjenjivati u stražarenju, potrebna im je podrška drugih, da ne budu sami. Također, pomoći će topli napitak, kolač ili sendvić da se izdrži u obrani protiv "razvojničkog" divljaštva koje u ime brze zarade za pojedince žele trajno osakatiti ovaj grad.

Vrijedi i dalje poziv na prosvjedni skup slijedeće srijede u 18:00.

Zoran Oštrić

- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.02.2010., četvrtak

Dođi na prosvjed protiv krađe Varšavske!

Prenosim sa mrežnog sjedišta Ne damo Varšavsku! Nedavno je bila dvogodišnjica velikog prosvjeda, koji je bio u Varšavskoj 26. siječnja 2008.. Neka sad bude još više ljudi! I ne bi trebala biti samo galama, nego jasno artikulirana poruka.

Šalju se zahtjevi Skupštini grada Zagreba, koja je ranije bila poslušni instrument za sve razbojničke zamisli gradonačelnika i njegovih kumova. Sada, pak, postoji određena nada da će to prestati biti.

Pogledajte moj nedavni tekst Cvjetni trg: Narod protiv kapitala, godina četvrta i ranije tekstove na ovom blogu (posebna rubrika 4.4.1. Cvjetni trg, u popisu sadržaja, lijevi stupac dolje).

Prosvjed protiv krađe Varšavske - srijeda 10.2.

U petak 5. veljače ističe rok za žalbe stanara na rješenje Grada Zagreba o početku radova u Varšavskoj ulici te očekujemo ponovni protupravni pokušaj raskopavanja pješačke zone od strane Hoto grupe bez obzira na odluku Ministarstva zaštite okoliša o žalbama stanara.

Nastavljamo s obranom pješačke zone te pozivamo sve sugrađanke i sugrađane na Prosvjed protiv krađe Varšavske koji će se održati u sljedeću srijedu 10. veljače u 18 sati u Varšavskoj ulici. Od gradskih institucija zahtijevamo sljedeće:

1. Zahtijevamo od Skupštine i Gradonačelnika Grada Zagreba da zaustave radove u Varšavskoj iz barem dva nova razloga.

a) Hoto grupa je za jedan projekt dobila dozvole, a potpuno drugi trenutno realizira. Da bi se za njega moglo dobiti dozvole, projekt je od strane Gradskog poglavarstva 30. siječnja 2008. godine proglašen javnim interesom. Ta je odluka donesena na temelju činjenice da se njime otvara prolaz kroz blok između Cvjetnog trga i Gundulićeve. Sada se međutim realizira projekt bez prolaza kroz blok, a o tome govori i promjena službenog imena projekta iz "Cvjetni prolaz" u "Cvjetni".

b) Lokacijska dozvola za ulazno - izlaznu rampu u pješačkoj zoni Varšavske ulice nije pravomoćna jer je od ožujka do lipnja 2009. pred Upravnim sudom pokrenut niz upravnih sporova od strane stanara i osnovne škole u Varšavskoj koji još uvijek traju. Ukoliko stanari i osnovna škola u Varšavskoj uspiju u svojim upravnim sporovima Grad Zagreb mora vratiti Varšavsku ulicu u prvobitno stanje. To znači da bi građani Zagreba u konačnici prvo platili više od 10 milijuna kn za kopanje rupe u Varšavskoj, a zatim bi morali platiti i vraćanje na staro stanje.

2. Zahtijevamo od Skupštine i Gradonačelnika Grada Zagreba da se odredbe GUP-a koje su izmijenjene tijekom 2007. godine radi pogodovanja Hoto grupi vrate na staro tj. da se u GUP-u vrati zona zabrane izgradnje novih javnih garaža u središtu grada, da se vrati koeficijent izgrađenosti u blokovima na 3,0 te da se zabrani denivelacija javnih površina u Donjem gradu.

3. Zahtijevamo od Skupštine Grada Zagreba da hitno održi posebnu tematsku sjednicu na kojoj bi se postavili temelji za novu održivu prostornu politiku u Gradu Zagrebu, te da se u tu svrhu ustanovi stalno savjetodavno tijelo pri gradskoj vlasti koje bi se sastojalo od predstavnika znanstvenih institucija, neovisnih stručnjaka i udruga

O mojoj kritici strategije Prava na grad i Zelene akcije vidi moj članak Sukob na hrvatskoj civilnoj ljevici. Mislim i danas da je moja kritika bila opravdana. Šteta je, što su ljudi i udruge, koji su pokrenuli ovu vrijednu akciju i potakli društvenu energiju, tako fiksirali samo na jedan sadržaj, odbijajući iskazati solidarnost prema drugima, od sproblema stotinu metara od Cvjetnoga trga do npr., aktualnog problema u Sesvetskom Kraljevcu. Mene to naravno neće spriječiti, da i dalje sudjelujuem u kampanji, koju podržavam od početka.

- 22:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.02.2010., srijeda

Hrvatska sudjeluje u agresiji na Somaliju

O stvarnim uzrocima stanja u Somaliji i pojave piratstva ima određen broj članaka koje možete naći na internetu, daleko od masovnih medija koji oblikuju javnu percepciju svijeta. Radi se o surovoj eksploataciji i nepravdi prema somalijskome narodu. Velika većina ribe koje se ulovi ispred somalijskih obala, osuđujući lokalne ribare na smrt od gladi, služi za proizvodnju ribljeg brašna, kojima se hrani stoka, da bismo mi u Europi mogli papati bifteke. Prenosim priopćenje sa mrežnog sjedišta Crvene akcije.

Ubijanjem sirotinje branit ćemo kapital!

U četvrtak je Sabor potvrdio sporazum s EU o sudjelovanju hrvatskih vojnika u operaciji "Atlanta" čiji je cilj suzbijanje "piratstva" uz obale Somalije. Državni tajnik u Ministarstvu obrane kaže kako Hrvatska time potvrđuje ulazak u EU kao svoj strateški cilj i daje doprinos zajedničkoj vanjskoj politici EU-a. Bez riječi o uzrocima "piratstva" gotovo svi saborski zastupnici dali su svoju podršku ovom sporazumu. Kada je 1991. godine propala vlada ratom razrušene Somalije, njenih devet milijuna stanovnika bilo je osuđeno na glad. Umjesto da pomognu, zapadne zemlje ovo su vidjele kao odličnu priliku da do neviđenih granica eksploatiraju njena morska bogatstva i deponiraju nuklearni otpad u more oko Somalije.

Ubrzo su počeli stizati misteriozni europski brodovi deponirajući ogromne bačve u ocean. Isto je radila i farmaceutska industrija. Stanovnici obala su počeli obolijevati od bolesti. U početku od čudnih ospica i mučnine, a rađala su se i deformirana djeca. Nakon tsunamija 2004. godine, na stotine bačava je izbačeno na obalu, a stanovnici su počeli obolijevati od radijacijskih bolesti, i više od 300 ih je umrlo. U isto vrijeme, drugi europski brodovi kradu iz somalijskih mora njihovo najveće bogatstvo, morsku hranu. Od strane mnogobrojnih ribarskih brodova koji nelegalno plove somalijskim morima, svake godine se ukrade tune, škampa, jastoga i druge morske hrane u vrijednosti većoj od 300 milijuna dolara. Lokalni ribari su izgubili životne izvore zarade i gladovali.

Upravo iz te bijede i siromaštva, iznikli su "pirati", obični somalijski ribari koji su prvo gliserom pokušali odvratiti ribarske brodove i bacače otpada. Oni su se iz malih grupa pretvorili u dobrovoljačku obalnu stražu Somalije čiji je cilj bio i ostao zaustavljanje nezakonitog lova ribe i bacanja otpada u njihove vode. Otimanje brodova postalo je jedini način zaštite somalijske obale, a otkupninama su se sanirale štete od odlaganja otpada i prehranjivalo stanovništvo. Zadnjih godina, neki su se odmetnuli i počeli otimati brodove samo zbog novca što je velikim silama dalo izgovor da ih sve proglase piratima i pošalju ratnu flotu na njih, braneći ilegalne ribolovce i odlagatelje toksičnog otpada. Odlaganje toksičnog otpada u Somaliji velike tvrtke košta od tri do osam dolara po toni dok je cijena u Europi preko tisuću dolara po toni. Cijenu za ogroman profit kompanija plaćaju stanovnici Somalije svojim zdravljem i životima. Podržavajući ovaj sporazum, Hrvatska otvoreno daje podršku imperijalističkoj politici EU koja je usmjerena protiv siromašnih zemalja kako bi se obranio profit europskih kompanija. Crvena akcija osuđuje potvrđivanje ovog sporazuma i daje svoju podršku pravednoj borbi siromašnih somalijskih ribara.

- 13:32 - Komentari (8) - Isprintaj - #

29.01.2010., petak

Jeste li protiv prostitucije? Treba kažnjavati korisnike!

Prenosim priopćenje. Tu sam temu nekoliko puta spominjao, u diskusijama koje se povremeno, uglavnom marginalno, povedu u cyberspace-u. Postoje samo dva logički dosljedna pristupa problemu prostitucije: ila da se prihvati kao normalna ili barem kao neiskorjenjiva djelatnost i legalizira, ili, ako je se želi suzbiti, kao dokazano učinkovitu metodu strogo kažnjavati korisnike usluga.

Dodajem međutim, iako se zaista povijesno i društveno u velikoj većini radi o "rodnoj diskriminaciji", ima i muškaraca koji rade kao "prostituenti" (iako za to nemamo riječ u hrvatskom, pa se kaže "muška prostitutka"; možda "prostitut" ili "prostitutac", po analogiji s drugim slučajevima imenica, gdje je "-ka" nastavak za ženski rod). Uglavnom, naravno, pružaju usluge drugim muškarcima.

Žena, koja koristi usluge prostitutke ili prostituenta, morala bi naravno biti jednako kažnjena, kao i muškarac.

Poseban pak problem su profesionalne domine. Iako one pružaju vrstu seksualne usluge, ne čini mi se da ih se može promatrati kao "prostitutke" u pravom smislu riječi.

Ženske udruge traže dekriminalizaciju prostitutki

Nevladine udruge za zaštitu prava žena zauzimaju se za to da se u novome kaznenom i prekršajnom zakonu počnu kažnjavati osobe koje plaćaju seksualne usluge i da se dekriminaliziraju prostitutke, za koje tvrde da su isključivo žrtve nasilja.

Hrvatskoj bi kao primjer u pripremi novih odredaba trebale poslužiti skandinavske zemlje, istaknuto je na jučer održanom okruglome stolu u organizaciji Mreže organizacija za prevenciju i eliminaciju nasilja nad ženama - Petra, Centra za žene žrtve rata - ROSA i Ženske mreže Hrvatske.

Podaci predstavljeni tijekom rasprave pokazuju da je kažnjavanje konzumenata umanjilo stopu prostitucije u Švedskoj, Norveškoj i Islandu.

No, znatno važnijim od broja uhićenih i kažnjenih konzumenata prostitucije članice ženskih udruga smatraju poruku koju zakonodavac tako šalje građanima - da je prostitucija u prvome redu oblik nasilja prema ženama i djevojkama te oblik rodne diskriminacije.

Radnoj skupini za izmjene zakona zato poručuju da žene nisu roba koju je dopušteno kupovati te da korisnici seksualnih usluga u najvećem broju slučajeva iskorištavaju žensko siromaštvo i nezaposlenost.

Voditeljica radne skupine za izmjene Kaznenog zakona, profesorica zagrebačkoga Pravnog fakulteta Ksenija Turković rekla je da sadašnji nacrt predviđa kažnjavanje korisnika prostitucije, a predstavnice udruga pozvala je na raspravu o zakonskim izmjenama sredinom veljače.

Na Kazneni zakon radna skupina dosad je primila više od 800 primjedaba, a neke su čak stigle i iz inozemstva.

- 15:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #

U Kući ljudskih prava - donatorska večer za Haiti

Organizacije iz Kuće ljudskih prava (B.a.B.e., CMS, Documenta, GOLJP ) i Zelena akcija pozivaju vas na donatorsku večer za prikupljanje pomoći za nastradale na Haitiju koja će se održati u subotu, 30. siječnja 2010. s početkom u 19 sati u Kući ljudskih prava (Selska cesta 112 c, Zagreb).

Program donatorske večeri za nastradale na Haitiju:

19:00 - 19:10 - Tihomir Ponoš: "Kratka povijest političkih previranja na Haitiju"
19:10 - 19:20 - Jagoda Munić: "Utjecaj devastacije okoliša na pojačavanje posljedica prirodnih katastrofa i ljudskih prava"
19:20 - 19:30 - Gordana Obradović: "Feministička podrška u katastrofama"
19:30 - 19:40 - Lovorka Marinović: "Izazovi humanitarnih intervencija - psi rata i katastrofe"
...
Domaćice donatorske večeri: Marina Škrabalo i Sanja Sarnavka
Prigodna glazba uz DJ D-gree.

Prikupljena sredstva bit će ravnomjerno uplaćena na račune Crvenog križa, Caritasa i UNICEF-a.

- 14:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2010., četvrtak

Gle, zima je! A Zemlja se ipak zagrijava. Ne nasjedajte lažima osporavatelja!

Zanimljivo je pročitati tekst naslovljen Stiglo malo ledeno doba, 30 godina zime će biti jako oštre, u jučerašnjem Večernjaku. Ilustrira kako, s jedne strane, osporavatelji klimatskih promjena koriste svaku priliku za svoju propagandu, a s druge, koliko su površni masovni mediji, s pamćenjem kolibrija.

Jer, gle: trenutno vladaju hladnoće, ne u cijelom svijetu nego u dijelu Europe, jednom dijeliću svijeta, i odmah se tvrdi, kako je to dokaz, da je globalno zatopljenje "mit"; kao da neće i dalje zimi biti hladnije nego ljeti! Analize znanstvenika o "sjevernoatlantskim oscilacijama", lokalnim sezonskim događanjima, mediji pretvaraju u tvrdnje o svjetskim trendovima. O istoj temi pisao sam prije mjesec dana: Unatoč ciči zimi, globalno zatopljavanjse je realnost.

U istom tom Večernjaku, također prije mjesec dana: Jedna od najglupljih izjava što ih je u posljednje vrijeme na HTV-u čuo Zvonimir Katušin iz Državnog hidrometeorološkog zavoda bila je likovanje izvjesnog voditelja dnevnika nad “dokazom o nepostojanju globalnog zatopljenja”

Jedan od najuglednijih hrvatskih osporavatelja, akademik Vladimir Paar, slavodobitno priča o "početku pravog ledenog doba". Neki naivni čitatelji past će na titule "doktor", "profesor" i "akademik", međutim Paar nije ni meteorolog ni klimatolog, nego teorijski fizičar; u njegovom impresivnom popisu znanstvenih radova nema ništa o klimi. Veza s klimatologijom je tek ta, da se bavi nekim matematičkim metodama (teorija kaosa) koje se primjenjuju i u klimatologiji. S istim pravom bi ekonomist mogao pretendirati da kompetentno govori o kvantnoj fizici, jer se u oba slučaja koriste matrice i diferencijalne jednadžbe.

Moja je procjena, poznajući odavno profesora Paara (polemizirali smo o energetici prije oko 25 godina) i cijenjujući njegovo široko znanje i inteligenciju, da on nažalost točno zna što govori - naime, svjesno laže. Zašto - ne ulazim.

Zemlja se zaista nalazi u "interglacijalnom" periodu, kad su temperature globalno više, ali do slijedećeg zahladnjenja doći će za više tisuća godina. Nema nikakvog uporišta, ni u kojem klimatskom modelu, koji da bi to moglo doći već za stotinu godina, kako Paar kaže (ako je, uostalom, Bezgrešnjak to točno prenio).

Svaki klimatolog će napomenuti, da globalno zatopljenje ne znači, naravno, da će temperature ravnomjerno, tijekom godine i širom svijeta, postajati više. Posljedice su daleko složenije. Jedna od bitnih, imajući na umu elementarne fizičke zakone, jest slijedeća: viša temperatura - to znači više energije u sustavu; više energije pak proizvodi više ekstremnih događaja: više oluja (vidljivo i na Mediteranu i u Meksičkom zaljevu, npr.!), više snažnih pljuskova ali i više razdoblja suše, više razdoblja velikih vručina - ali također i moguća razdoblja velikih hladnoća! Dapače, globalno zagrijavanje može dovesti i do lokalnog zahlađenja (ako npr. prestane teći Golfska struja, što su Britanci i Skandinavci vrlo ozbiljno shvatili).

Među znastvenicima koji se stvarno bave klimom postoji danas ono što je, po mom sudu prilično nesretno (jer "konzenzus" nije način na koji znanost funkcionira, a imam određene rezerve prema tom pojmu općenito), nazvano "konsezusom" da je globalno zatopljenje ne samo realnost, nego i da vrlo vjerojatno čovjek na njega utječe. Do toga se nije došlo nekakvim političkim pritiskom, kako neki vole zamišljati, nego kao rezultat napornih istraživanja i tisuća znanstvenih radova. Neki klimatolozi su suzdržani, ali u pravilu su glavni osporavatelji ljudi sa doduše zvučnim titulama i nesumnjivim znanjima, ali koji, kao i Paar, nisu klimatolozi.

Evo npr. jedan pregled relevantne znanstvene produkcije, objavljen u uglednom časopisu Science prije pet godina: BEYOND THE IVORY TOWER: The Scientific Consensus on Climate Change (moj prijevod).

Znanstveni konsenzus je jasno iskazan u izvještajima Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC). (...) Posljednjih godina, sva važna znanstvena tijela u Sjedinjenim Državama, koje okupljaju članove čije se ekspertize direktno bave temom, objavila su slična priopćenja. Npr. izvješće Nacionalne akademije znanosti (...) Drugi se slažu. Američko meteorološko društvu, Američka geofizička unija i Američki savez za napredak znanosti (AAAS) izdala su prioćenja posljednjih godina, zaključujući da su dokazi za ljudski utjecaj na klimu uvjerljivi. (...)

Nije li ipak moguće, da svi ti zaključci uglednih institucija nekom manipulacijom razlikuju od stvarnih zaključaka izvornih znanstvenih radova?

Ta hipoteza je testirana analizom 928 sažetaka, publicirani u recenziranim znansvenim časopisima između 1993. i 2003., koji su objavljeni u ISI bazi podataka s ključnim riječima "klimatske promjene". Tih 928 radova bilo je podijeljeno u šest kategorija: eksplicitno potkrijepljenje konsezualne pozicije, procjena posljedica, prijedlozi mjera, metode, paleoklimatske analize, te odbacivanje konsenzualne pozicije. Od svih radova, 75 posto potpada pod prve tri kategorije, prihvaćajući eksplicitno ili implicitno konsenzualni stav. 25 posto se bavi metodama paleoklimatologije, ne izražavajući stav o tekućim antropogenskim klimatskim promjenama. Neočekivano, nijedan od radova nije izrazio neslaganje s konsenzualnom pozicijom. (Podebljao Z.O.) moguće je, da se neki autori koji se bave utjecajima, razvijaju metode ili sutdiraju paleoklimatske promjene vjeruju da su aktualne klimatske promjene prirodne. Međutim, ta se tvrdnja ne pojavljuje ni u jednom radu.

Dakako, autorica upozorava da usprkos svemu tome postoji mogućnost, da su zaključci pogrešni. U empirijskoj znanosti jednostavno ništa nije apsolutno sigurno - sigurnost postoji samo u matematici i u religiji. Ali zdrav ljudski razum nikada ni ne čeka na apsolutnu sigurnost, da bi pokrenuo neku akciju. Tvrditi, usprkos svim potkrijepama, da ne smijemo ništa poduzimati protiv prijetećih posljedica naših djela, siskaz je bolesnog uma.To je "načelo predostrožnosti" (precautionary prindiple), na sreću službena politika EU od 2000.. (Više o toj temi u mojem članku Znanost i politika klimatskih promjena.)

- 23:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #

27.01.2010., srijeda

Zubak, zašto nas imaš na zubu!?

Poduzetnik Pavo Zubak, vlasnik poznate tvrtke AUTO ZUBAK, priprema gradnju tvornice autobusa. O tome su nedavno pisale novine business.hr, a prenio je Nacional. (Ne, nije u pitanju Zvonko Zubak, kako je to danas objavio svima nam mili Večernji list, od moje mladosti zvan "Bezgrešnjak"! zubo

) Bilo bi to za svaku pohvalu: poduzetnik koji se obogatio uvozom i trgovinom sada ulaže u proizvodnju i izvoz, kad gradnja tvornice ne bi bila planirana na području koje takvim aktivnostima nije namijenjeno. Tu stoje bespravno sagrađeni pogoni za koje je više inspekcija naredilo uklanjanje i obustavu gradnje, a priprema se i optužni prijedlog zbog toga što su jasne naredbe inspekcije prekršene.

U tijeku je javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš za zahvat: gospodarska proizvodnja autobusa s komorom za lakiranje i ostalim pratećim sadržajima, na lokaciji Sesvetski Kraljevec, Dumovečka 25, investitora AUTO ZUBAK d.o.o. iz Velike Gorice, koja će potrajati do 9. veljače. Jučer je pak u Sesvetama bila održana prezentacija studije, na koju je došlo sedamdesetak građana s područja Sesveta, te desetak članova Zelene liste, predvođeni supredsjednicom stranke Vlastom Toth i supredsjednicima gradske organizacije Ivanom Pernarom i Sanjom Stipandić.

Zaključak prisutnih bio je jednoglasan: studija nije prihvatljiva, jer nikakva gradnja industrijskih projekata na tom području nije moguća po GUP-u i po elementarnoj logici jer su u neposrednoj blizini kuće; Pavo Zubak već godinama krši zakone i bespravno gradi i radi, terorizirajući i trujući okolno stanovništvo bukom, prašinom i smradom.

O ovom zanimljivom slučaju pisat ću još. Sada donosim neke poveznice, te bilješke s prezentacije.

Na svemrežju možete naći osnovnu dokumentaciju. Na prvoj strani je kratki uvod i popis dokumenata, slijedi kronologija, te zatim dokumenti - uglavnom nalazi i izvještaji raznih inspekcija. Za opću orijentaciju, najvažniji je dopis Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša od 2. studenoga 2009..

Dokumentacija kao pdf dokument.
Dokumentacija kao word dokument.

Pogledajte širi izbor fotografija na facebooku.
.
Kao što je propisano za javnu raspravu, sažetak Studije utjecaja na okoliš dostupan je na mrežnom sjedištu Ministarstva zaštite okoliša.

U diskusiji na prezentaciji sudjelovalo je dvadesetak ljudi. Evo što su neki od njih rekli:

Hlovorka Hanžek, prva susjeda tvornice:
Tražimo da se postupi po nalozima građevinske inspekcije od 11. kolovoza i uklone protupravno sagrađene rekonstrukcija i dogradnja. [Pogledajte u gore navedenoj dokumentaciji.] Tvornica tu ne može biti. Generalni urbanistički plan kaže jasno, da se
u gospodarskoj zoni Kobiljak, obzirom na blizinu stanovanja, mogu graditi građevine za proizvodnju, pretežito zanatske sadržaje s tehnološki visoko razvijenom proizvodnjom i bez štetnih utjecaja na okoliš, te poslovne građevine za pretežito uslužne, trgovačke i komunalno-servisne sadržaje.

Ivan Pugar:
Radio sam 40 godina u Njemačkoj, u tvornici autobusa Mercedes-Benz. Bile su eksplozije, imali smo svoje vatrogasce idr.. Ovdje ništa takvo nije predviđeno. Najbliže kuće bile su na 500 do 800 metara.
Brojke koje se u Studiji navode o količini boja u lakirnici su pogrešne, stvarno su puno veće. Na jedan autobus ide bar 150 kila farbe.

Božena Crnov
Majka sam troje djece. Jedno dijete mi je već za probnoga rada završilo u bolnici. Vi mi potpišite da ste vi osobno odgovorni za živote moje djece!

Ante Papac
Gradnja 2003. nije bila temeljem građevinske dozvole, nego su one izdane naknadno.
Već smo se nekoliko puta žalili da inspekcijski organi ne rade svoj posao.
Studija je dana na javni uvid takoreći prije nego što ju je komisija pročitala.

Ivan Pernar
Vi u studiji govorite o kanalizaciji, ali toga tamo nema, izlivate otpadne vode u potok.

Ana (prezime nisam zapisao
Studentica sam kemijskog inženjerstva. U naseljenim područjima nije primjeren nikakav razvoj takvih konstrukcija.

Dražen Stojčević
Bandić je mecena g. Zubaka.
Nedaleko je predviđenja gradnja dječjeg vrtića, još bliže je hogomento igralište gdje 500 djece trenira.
G. Zubak nas je obavijestio da smo ljubomorni na njegov poštenon stečeni novac i njegov ratni put.
Imamo peticiju sa više od 600 potpisa.

Ivan Hrešć
Predsjednik Mjesnog odbora Sesvetski Kraljevac.
Ovo je očit slučaj pogodovanja pojedincima.
Potok Dumovec je več sada u komi, a planira se u njega odvotiti otpadne vode.
Imamo gorka iskustva sa ekološkim stanjem, kao da nas hoće potamaniti.

Krešimir Kršen
Predsjednik mjesnog odbora Kobiljak. Strojarski inženjer.
Mislim da g. Zubak nije vidio kako to izgleda. Menadžeri su ga prevarili.
Ovakva tehnologiaj u centru naseljenog mjesta ne može proći.
Potrošnja otapala nije 0,5 tona nego barem 10 tona.
Mi lokalna samouprava učinit ćemo sve da se to ne napravi.
Nemamo ništa protiv g. Zubaka, dapače, drago nam je da se otvaraju radna mjesta. Pomoći ćemo mu, neka ide u Rugvicu gdje je prava industrijska zona, tu blizu.

- 19:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>